Naselja

Na periferiji Marije Bistrice nalazi se niz naselja – zaselaka razbacanih po brežuljcima i udolinama. Njihovi nazivi potječu od naziva brežuljaka, potoka i dolina. Tako Hum znači brežuljak koji se izdiže nad okolinom, Podgorje je pod Zagrebačkom gorom, Globočec je globoko, tj. duboko u dolini između bregova, Laz krivuda (plazi) nekamo daleko, Podgrađe leži ispod starog grada Bistrice, Sušobreg (Šušobreg/Žužinbreg) je dobio ime po imenu Suzana, pučki Žuža, Tugonica je ona koja tuguje u šumi.

Informacije

Danas se u Općini Marija Bistrica, uz samo mjesto Marija Bistrica koje prem zadnjem popisu stanovništa iz 2021. ima 1045 stanovnika, nalaze ova naselja: Globočec, Hum Bi­strički, Laz Bistrički, Laz Stubički, Podgorje Bistričko, Pod­građe, Poljanica Bistrička, Selnica, Sušobreg Bistrički, Tugonica.

Naselje Globočec smješteno je 4 km sjeveroistočno od Marije Bistrice. U kasnom srednjem vijeku spominje se kao posjed bistričkoga vlastelinstva 1209., 1326. i 1343. Kao feudalni posjed pripadao je u 16. st. djelomično bistričkomu feudalnom vlastelinstvu obitelji Bradač te djelomično malim plemićkim posjednicima. Krajem 16. st. (1598.) kao posjednici Globočeca spominju se i grofovi Konjski. Jedan od posljednjih veleposjednika Horvat rasprodao je početkom 20. st. svoj posjed seljacima. Dijelovi naselja su zaseoci Breg, Gregurići, Hanžeki, Jarek, Jarki, Krči i Skočakov Jarek. Prema popisu stanov­ništva iz 2011. imalo je 525 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 490 stanovnika.

Hum Bistrički smješten je 2 km zapadno od Marije Bistrice. Spominje se još kao posjed bistričkog vlastelinstva 1209., 1535. i 1598. Godine 1598. imaju ovdje posjede još neke obitelji, među njima i Isthwanffy (Ištvanfi). Zbog siromaštva narod se iseljavao, tako da su 1931. čak 34 kuće bile nena­stanjene i porušene. Dijelovi naselja su zaseoci Borkovci, Habazinov Breg, Kušićev Jarek, Magdalenski Breg, Prlićev Jarek i Srednji Hum. Godine 2011. imao je 441 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 430 stanovnika.

Laz Bistrički smješten je 4 km južno od Marije Bistrice. Spominje se kao feudalni posjed 1327. kada ga je Nikola Ludbreški darovao zagrebač­kom kaptolu, odnosno kaptolskom velikom prepoštu. Naselje je dugo nazivano Vražji Laz (Wrazilaz), a zatim do 1900. Laz. Dijelovi naselja su zaseoci Brezovica, Brijeg, Jarek, Ves i Vrh. Godine 2011. imao je 788 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 742 stanovnika.

Laz Stubički smješten je 7 km južno od Marije Bistrice. Godine 2011. imao je 267 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 220 stanovnika.

Podgorje Bistričko (do 1900. Podgorje) smješteno je 2 km južno od Marije Bistrice. Spominje se kao feudalni posjed bistričkog vlastelinstva 1535., 1598. i 1695. Posljednji veleposjednik bio je barun Dioniz Hellenba­ch. Dijelovi nase­lja su zaseoci Berlin, Bregi, Donje Podgorje, Kozara, Luči brijeg i Rim. Godine 2011. imalo je 904 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 849 stanovnika.

Podgrađe (od 1900. do 1991. Podgrađe Bistričko, a zatim ponovno Podgrađe) smješteno je 4 km. sjeverozapadno od Marije Bistrice. Ime sela nastalo je od grada ili utvrđenoga plemićkog dvorca koji se nekada nalazio na brdu Hum. Danas se to mjesto zove Gradina. Ovdje je u kasnom sred­njem vijeku bilo središte bistričke feudalnog vlastelinstva, pa se zato i taj grad-tvrđa naziva Bistrica. Castrum Bistrica spominje se 1327. i 1363., a iz dokumenta za 1477. zna se da ovome kaštelu-vlastelinstvu pripadaju i po­sjedi sjeverno od rijeke Krapine – Turnišće i Veleškovec. Tada je ovdje gos­podar bio ban Ivan Chuz (Ćuz). Kasniji su gospodari: Andrija Henningh, 1504. nadbiskup Toma Erdödy, 1507. Lovro Bradač iz Ladomerca, 1509., te Šandor Konjski. U ispravi kralja Vladislava iz 1507. kaže se da se kaštel Bi­strica nalazi pokraj rijeke Bistrice na brdu Hum. Za 1589. zapisano je da se kaštel Bistrica zove drugim imenom Podgrađe. Kad je pogibelj od Osman­lija prestala, napuštena je tvrđa na brdu Hum, marof je ostao u Podgrađu, te je sagrađen novi plemićki dvorac u Mariji Bistrici koji se održao do naših dana. Noviji su vlasnici ovoga posjeda: 1598. Isthwanffy i Kerecheny, oko 1730. Cernkoczy, 1740. Praskachi, zatim Sermage, Schlippenbach, Jelačić i konačno obitelj Hellenbach koja je feudalni posjed najvećim dijelom ra­sprodala seljacima. Posjedu Podgrađe pripadao je i marof Brezovec (spo­minje se 1535.). Dijelovi naselja su zaseoci Bajsi i Jakopci. Godine 2011. imalo je 321 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 302 stanovnika.

Poljanica Bistrička (do 1931. Poljanica) smještena je 2 km sjeveroi­stočno od Marije Bistrice. Kao posjed bistričkoga feudalnog vlastelinstva spominje se prvi puta u sačuvanim dokumentima iz 1598. Kasnije mu je pridružen i Vinski Vrh. Dijelovi naselja su zaseoci Brezje, Donja Poljanica, Glečev Brijeg, Poljanički Crnički, Popkov Brijeg, Vinski Vrh i Vrapci. Godine 2011. imala je 347 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima  292 stanovnika.

Selnica smještena je 6 km sjeverozapadno od Marije Bistrice. Spominje se u sačuvanim dokumentima prvi puta 1535. zajedno s Brezovcem koji se sa Selnicom spaja 1598. No, prema Darku Lackoviću Selnica se, u arhivskoj građi Kaptolskog arhiva u Zagrebu, spominje zajedno sa Brezovcem već 1494. Dijelovi naselja su zaseoci Brezovec, Donja Selnica, Gornja Selnica i Srednja Selnica. Godine 2011. imala je 653 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 596 stanovnika.

Sušobreg Bistrički (do 1993. Gornji Sušobreg) smješten je 5 km sje­veroistočno od Marije Bistrice. Ime naselja je u starijim spisima različito zapisivano: Susomberg, Šušobreg, Sosemberk itd. Spominje se kao feudalni posjed 1482., 1483., 1505., 1517. i 1520. Vlasnici su mu bili među ostali­ma: od 1517. do 1600. obitelj Konjski, a 1802. zagrebački biskup koji je oko 1920. rasprodao svoj posjed seljacima. Do 1993. zaseok je naselja Sušobrega. Godine 1931. bilo je 13 praznih kuća; stanovnici su iz njih odselili tra­žeći bolje uvjete života. Stoga je 2011. ovo naselje imalo svega 81 stanovni­ka, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima tek 70 stanovnika.

Tugonica je smještena 3 km sjeverozapadno od Marije Bistrice. U sa­čuvanim dokumentima prvi puta se spominje 1535. kao posjed bistričko­ga vlastelinstva (prema Darku Lackoviću već 1494.). Godine 1931. je bilo 11 praznih kuća, budući su stanovnici odselili u „posavske krajeve”. Selu je tada pripadao marof Totovićevo kao dio bivšeg bistričkog vlastelinstva. Dijelovi naselja su zaseoci Donja Tugonica i Gornja Tugonica.  Godine 2011. imala je 517 stanovnika, a prema zadnjem popisu iz 2021. ima 517 stanovnika. ­

Skip to content