Josip Ozimec rođen je 1934. godine u Mariji Bistrici. Bio je nastavnik povijesti i zemljopisa u Osnovnoj školi u Mariji Bistrici. Stihove je počeo pisati kada je kao mladi nastavnik službovao u Istri, u Vodnjanu. U dugim satima samoće, šetajući istarskim predjelima, javila se čežnja za zavičajem i želja da se izrazi pisanom riječju.
Kasnije, vrativši se u svoj rodni kraj, u Zagorje u Mariju Bistricu, nastavio je pisati i objavljivati svoje radove u časopisu „Kaj”, u nekoliko manjih zbornika kajkavske poezije i drugdje.
Stihovi su mu često bili izvođeni na raznim recitalima, na Danima kajkavske poezije u Zaboku, na manifestaciji Zeleni bregi Zeline… Pjesme su mu uvrštene i u Antologiju suvremene kajkavske lirike.
Uz kajkavske, pisao je i stihove na standardnom jeziku. Bio je, ponajprije, zaljubljenik u svoj rodni kraj, u mekane i fine pejzaže rodnog mu Zagorja.
Recital duhovnog pjesništva koji nosi ime bistričkog pjesnika Josipa Ozimca prerastao je u tradicionalnu kulturno-književnu manifestaciju koja se održava krajem listopada, a u njoj sudjeluju autori iz cijele Hrvatske.
Obrađuje duhovno-refleksivnu tematiku, njeguje moderni pjesnički izričaj, suživljavanje s Bogom, Marijom, prirodom i bližnjima. Njeguje pjesnički izričaj kojem je u prvom planu unutarnja struktura, bogatstvo slika i misli sa znatnim refleksivnim misaonim nabojem.
Objedinjuje pjesme u trima književnojezičnim kategorijama: kajkavskoj, čakavskoj i štokavskoj, u bogatstvu različitosti hrvatskoga trojezičnoga bića. Recital je natjecateljskog karaktera te se sukladno tome dodjeljuju po tri nagrade za svaki jezični izričaj, a odabrane pjesme za interpretiranje na završnoj svečanosti ocjenjuje i publika.
Svaki recital prati i tiskani zbornik pod nazivom „Došel bum v Bistricu” u koji ulaze pjesme odabrane od strane Stručnog ocjenjivačkog suda. Održani su i okrugli stolovi o duhovno-refleksivnoj tematici, a u sklopu manifestacije održavaju se i prigodne etnografske izložbe (Očuvane starine bistričkog kraja, Tradicionalni bistrički suveniri i sl.). Sama večer recitala odvija se krajem listopada, pred nedjelju Zahvalnicu, kada u Mariji Bistrici službeno završava sezona hodočašća.
„Svetište Majke Božje Bistričke sadrži u sebi religioznu dušu hrvatskog čovjeka. Ono je ozračje, pribježište, čežnja i vapaj, suza tihog bola i pjesme radosnice. Ponuda je utjehe i nade hrvatskom romaru, putniku i hodočasniku, zagovorna luka spasa u životnim nevoljama. Nesumnjiv je i trajan izvor kreacije duha i intelekta, srca i osjećaja. Smješteno u samom srcu kajkavskog izričaja hrvatskog jezika, ovo je Svetište postalo prikladno i nepresušno nadahnuće za njegovanje pjesničkog izričaja kako religioznog bogatstva u štovanju Djevice Marije, tako i za raskošno njegovanje kajkavske jezične baštine hrvatskoga jezika”.
