U Mariji Bistrici je u petak, 27. veljače 2015. održana druga korizmena tribina. Moderator, gospodin Branimir Bilić, ovoga puta je ugostio i predstavio uspješne mlade Bistričance. Gosti su bili Željka Lisec, Julio Car, Antun Palanović i Jurica Gregurić.
Tema korizmenog susreta bila je Potrebe i budućnost mladih u Hrvatskoj.
Gospodin Bilić je naglasio koliko je važno i vrijedno, ako najviše od svega znamo cijeniti svoje mlade. A ovi mladi su, između ostalih, blago koje trebamo cijeniti te poslušati njihova iskustva, znanje, životne i obiteljske vrijednosti. Svjesni činjenice kako živimo u prilično depresivnom društvu koje nikad više nego sad nije posjedovalo, ali također nikad nije bilo nezadovoljnije nego sad, mladi se slažu oko toga da potencijala za napredak i za vjerovanje u vlastite mogućnosti ima, ali ne beskonačno dugo. Uvelike bi pridonijela bolja ekonomska i politička situacija, ali vjeruju kako su i oni karike koje na tome mogu raditi. Predstavili su područja ekonomije, psihologije, fizike, teologije kojima su se tijekom studija bavili ili bave i za koje vjeruju da će im olakšati put do ostvarenja životnih ciljeva i planova. Životne ideje imaju, potrebno je samo odvažnosti da ih ostvare i postavljanje prvo kratkoročnih, a nakon toga dugoročnih ciljeva. Iz vlastitog iskustva kažu kako je potrebno stalno iskušavati vlastite granice, družiti se s ljudima koji na nas vrše pozitivan utjecaj. Naravno, bez truda, poštenja, rada, ulaganja u sebe i volontiranja nije moguće doći do stepenice više.
U raspravi s publikom, složili su se kako svaki čovjek svojom strukom, znanjem i iskustvom treba raditi najbolje što može, doprinositi najprije Mariji Bistrici, a zatim Hrvatskoj. Spoj mladih i starijih, spoj znanja, životnog iskustva i životne mudrosti s jedne strane te svježine i životne neopterećenosti s druge strane ključ su za uspješnu viziju budućnosti.
Kako su već sve ranije rekli, zaključak nije bio dugačak, već misao Stevena Pinkera, poznatog psihologa: Nemojte sebe shvaćati preozbiljno, ali svoje ideje shvaćajte ozbiljno.
Manuela Prlić
