Prije nešto više od dvije godine proveden je prvi narodni referendum kojim je odlučeno da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba da je brak životna zajednica žene i muškarca. Zaštitno lice ovog referenduma i cijele inicijative postala je Željka Markić – čelnica udruge U ime obitelji. Branimir Bilić – idejni začetnik korizmenih susreta i moderator tribine, je organiziranjem ovog susreta dao bistričkoj publici priliku da se bez posrednika upozna sa stavovima žene o čijim su mišljenjima priliku javno govoriti češće dobili neki drugi nego li ona sama.
Tema drugog korizmenog susreta, Važnost hrvatske obitelji i braka, zapravo se nadovezala na gostovanje demografa Stjepana Šterca koji je prošli petak na istom mjesto govorio o demografskim problemima Hrvatske. Naime, Željka Markić je kao jedan od ključnih problema našeg društva navela nedovoljno vrednovanje obitelji, braka, ljubavi te odgovornosti i brige za djecu što zapravo rezultira sve manjim brojem djece, odnosno svojevrsnim kolektivnim samoubojstvom. Gošća je ovaj put istaknula većinom zanemarenu činjenicu da djeca i obitelj nisu važni samo kao vrijednosna kategorija već i kao jasan gospodarski pokazatelj. Bez djece nema budućnosti obitelji, ni budućnosti društva ni budućnosti države i zato je svako izravno ulaganje u djecu zapravo neizravno ulaganje u vlastitu državu. Shodno tome bi svakoj državi koja ima problema sa brojem stanovnika trebalo biti u interesu poticati rađanje čim više djece i poticati obitelj kao najstabilnije okruženje za njihov odgoj. Kako bi to bilo moguće nužno je uvođenje konkretnih mjera za poticanje braka i obitelji. Markić je istaknula nekoliko primjera mogućih mjera, naglasila da one moraju biti osmišljene unutar sustava kontinuiranih poticaja koji će roditeljima omogućiti organizaciju istinskog obiteljskog života i dodala da je svjesna da nema univerzalnog odgovora na pitanje Kako se u teškim suvremenim uvjetima posvetiti podizanju djece? “Sigurna sam samo da će se stvari promijeniti na bolje jedino ako radimo, ako se trudimo i ako se borimo” odgovorila je na postavljeno pitanje i time, uz spomenuti ključan problem, zapravo formulirala i ključnu poruku koja je obilježila ovaj korizmeni susret. Svi smo mi jednako vrijedni članovi društva i svi mu mi moramo pridonositi u skladu s našim vrijednostima. Ljudi se ne moraju miriti sa onime što se događa oko nas, svi mi možemo reagirati, aktivirati se i tako izravno utjecati na stvari za koje ponekad pomislimo da su izvan bilo kakve naše kontrole.
